Akutno zatajenje bubrega definira se kao klinički sindrom obilježen brzim, jakim smanjenjem bubrežne filtracije, obično sa smanjenim izlučivanjem mokraće.
Nastaje zbog ishemične ili toksične lezije koja djeluje na krvne žile bubrega, glomerule i/ili tubule uzrokujući smanjenje glomerularne filtracije i povećanje intratubularnog tlaka. Nadiranje izvanstanične tekućine uzrokuje stvaranje oteklina, povećani krvni tlak i kronično srčano zatajenje. Često su povećane razine kalija, natrija, te kiselost stanične tekućine.
Uzroci mogu biti bubrežni, te predbubrežni i postbubrežni koji su potencijalno reverzibilni ako se poremećaj na vrijeme dijagnosticira i liječi.
Klinička slika
Simptomi se odnose na gubitak funkcije izlučivanja i ovise o razini bubrežne disfunkcije, stupnju bubrežnog oštećenja, te uzroku. U vanbolničkih pacijenata jedini klinički pokazatelj može biti oligurija ili anurija nakon upotrebe kontrasta. U bolničkih pacijenata, akutno zatajenje bubrega obično je povezano s nedavnim traumatskim, kirurškim, medicinskim događajima, te simptomi i znakovi o tome ovise.
Normalno je dnevno izlučivanje urina 1-2.4 litre na dan. Može nastupiti oligurija; anurija navodi na sumnju u obostranu okluziju bubrežne arterije, opstruktivnu uropatiju, akutnu kortikalnu nekrozu ili brzoprogresivni glomerulonefritis.
Prognoza
Akutno zatajenje bubrega s trenutnim komplikacijama (npr. hipervolemija, metabolička acidoza, hiperkalijemija, uremija, hemoragijska dijateza) moguće je liječiti, no postotak preživljenja ostaje oko 60% unatoč agresivnijoj nutricijskoj i dijaliznoj terapiji. Daljnje poboljšanje čini se nemogućim zbog obično prateće sepse, plućnog zatajenja, koagulopatije, kirurških komplikacija.